Ergela Višnjica je pravi zeleni mir

Posjetili smo prošli tjedan, po ne znam koji put, pustaru Višnjicu i iznova se, kao i svaki put, oduševili.

Izvor: Google Maps

Ako još do sada niste čuli za ovu malu oazu mira u Podravini, imam samo jedno pitanje za vas: na kojem planetu vi živite?

Pustara Višnjica je početkom 20. stoljeća bila jedno od najbogatijih imanja ovog dijela Slavonije, međutim krizne godine u drugoj polovici istog stoljeća dovele su je gotovo na rub opstanka. Promjenom vlasništva iz društvenog u privatno, 2005. godine počinje revitalizacija Višnjice, sa željom da se spasi jedinstvena ergela arapskih konja u ovom dijelu Europe, ali i da se oživi ovaj turistički prilično mrtav kraj Nizinske Hrvatske.

Što nudi Višnjica?

Umalo da napišem - "nema što nema!". Ali, ostajem realna. 

Na 40-ak hektara, velikim dijelom prekrivenim zelenim perivojem borova i raznog listopadnog drveća možete pronaći hotel (koji ima i nekoliko soba u potpunosti prilagođenih potrebama invalida), restoran, ergelu sa 70-ak rasnih konja (najčešće pasmine Paint i Quarter) i veliki ekološki vrt kojim možete šetati u svakom trenutku. A ako vam to sve nije dosta, imanje je nastanjeno i brojnim životinjama, među kojima su - osim konja koje posjetitelji mogu i zajahati - najpoznatiji jeleni lopatari (među kojima ćete vidjeti i bijelog jelena).

Ekološki vrt najprepoznatljiviji je po uzgoju narančastih batata, koje možete kušati u bogatoj i kvalitetnoj ponudi restorana, u svim oblicima, od predjela pa sve do deserta. Na recepciji hotela batate možete i kupiti, 10 kn za kilogram.


Uz sve navedeno, posjetiteljima se nude i jednodnevni izleti u okolicu, bicikliranje, škola jahanja, paintball te vožnja kočijom s ponijima za najmlađe (u duši).

Također, odlična stvar je to što je Višnjica zapravo blizu parka prirode Papuk te se putnici namjernici lako mogu zaputiti iz Višnjice "u planine" i obratno.

Isto tako, nije na odmet napomenuti ovo:

Kako doći u Višnjicu?

Višnjica se nalazi oko 1h 40 min zapadno od Osijeka te na oko 2h 40 min istočno od Zagreba.

Iz smjera Osijeka:
Idite državnom cestom D34 u smjeru Valpova, Donjeg Miholjca, Slatine. Iz kružnog toka ispred ulaza u Slatinu izađite na izlaz prema Virovitici. U mjestu Bistrica iz kružnog toka skrenite na prvom izlazu na cestu D2 prema Višnjici. Nakon 10-ak kilometara stigli ste u Višnjicu.

Izvor: Google Maps

Iz smjera Zagreba:
Autocestom A3/E75 idite do izlaza Kutina, potom nastavite cestom D45 u smjeru Garešnice, Velikih Zdenaca, Grubišnog polja do Virovitice.  U Virovitici Osječkom ulicom nastavite u smjeru ceste D2 prema Višnjici (22 km).

Izvor: Google Maps

Dan Dunava u Kopačkom ritu

29. lipnja obilježava se Međunarodni dan Dunava.

Ove godine na taj dan otišla sam u Kopački rit, s obzirom da sam slučajno (preko Facebooka) saznala kako JUPP Kopački rit organizira plovidbu turističkim brodićem po dunavskim kanalima po promotivnoj cijeni od samo 25 kuna.

Izrazili su u svojoj obavijesti na Facebooku kako na taj način žele skrenuti pažnju “na značaj rijeke Dunav, ali i Kopačkog rita koji je jedno od najvrjednijih područja u poplavnoj dolini Dunava te omogućiti što većem broju posjetitelja da se upozna s fenomenom Kopačkog rita.”

Jeste li već bili u Kopačkom ritu?

Igrom slučaja, ovaj park prirode nalazi se upravo u onom amputiranom dijelu Hrvatske (vidi povod blogu), u poplavnom području Drave i Dunava.

Izvor: Google Maps

Izvor: Google Maps

Ovdje se nalazi najveće riječno močvarno područje Podunavlja, veliki ihtiološki i najveći ornitološki rezervat u Hrvatskoj, u kojem se svake godine obitava oko 295 vrsta ptica, od koijh se oko 140 stalno gnijezdi. Rit se prostire na površini od 17.700 ha, a zaštićeno je 7143 ha. Vrlo informativan članak o Kopačkom ritu možete pročitati ovdje.

Kopački rit nalazi se samo 13 km od Osijeka i vrlo je lako doći do njega. Možete odabrati put iz centra Osijeka, iz Tvrđe preko Tuđmanovog mosta prema Bilju. U Bilju skrenite desno kod INA-ine benzinske postaje te odmah nakon izlaska iz mjesta skrenite desno prema Kopačevu. Prije ulaska u samo selo Kopačevo skrenite lijevo (naravno, postoje putokazi) i ta vas cestica vodi direktno do ulaza u Park i do glavnog prijemnog centra.

Druga opcija je da idete obilaznicom ako dolazite iz smjera Bizovca, Josipovca i Višnjevca pa na samom izlazu iz Višnjevca kod nadvožnjaka skrenete lijevo prema Belom Manastiru. Obilaznicom vozite do putokaza za skretanje u Dardu – skrenite desno i cestom vozite do kraja, do križanja na kojem se nalazi benzinska postaja u Dardi. Tu skrenite desno i vozite kratko do Bilja, naići ćete na gore već spomenutu INA-inu benzinsku postaju (kod crkve) i tu skrenite lijevo. Dalje slijedite gore već ispisane upute.

Treća opcija je ako dolazite s autoceste (Slavonika). Izađite na izlazu Čepin. Slijedite putokaz prema Osijeku (prolazite 2 kružna toka). Izlaskom s drugog kružnog toka vozite samo ravno prema Osijeku, odnosno prema Belom Manastiru. U Višnjevcu prelazite preko mosta spomenutog u drugoj opciji i dalje slijedite upute po istoj.

Kad jednom stignete do cilja imate više opcija za provesti dan u prirodi, ovaj put ću navesti samo neke.

Nekoliko puta na dan turistički brodići voze turiste dunavskim kanalima između ritskih jezera (to sam ja isprobala). Vožnja traje oko sat vremena (gledajte da ne idete u vrijeme niskog vodostaja jer su onda i rute kraće, a time i manje zanimljive). Tijekom vožnje, osim očuvanih ljepota krajolika i smirujućeg zelenila, možete vidjeti i dokaz toga da se radi o najvećem hrvatskom ornitološkom rezervatu. Naime, svud oko vas galame, a često i prelijetaju ptice močvarice. Uz malo sreće i dobro oko možda uočite i orla štekavca, simbola Parka.

A ako ste posebno dobri, možda na čas vidite i Štrumpfove.

Osim turističkog brodića po 70-ak kn u kojem plovite u grupnjaku, možete odabrati i individualne plovidbe čamcima (100 kn) ili, po nama najzanimljiviju opciju – kanuima (200 kn). To smo mi htjeli odabrati, ali je izgleda to prerijetko odabirana opcija, te je zaposlenik u prijemnom centru Parka, iako strašno simpatičan i ljubazan, ostao malo zatečen, nedorečen, zbunjen i očito nepripremljen te nam nije znao konkretno reći kako, kada i kome da se obratimo za vožnju kanuom pa nam je predložio da dođemo sljedeći dan u vrijeme kada plovi turistički brodić te da pitamo njegove vozače za više informacija.

Ali žao nam je, mi sutra idemo dalje.

Ostalo je to kao veliki minus za Park. Mogli su za čas posla u ionako (polu)praznu blagajnu (imali su nedavno nesreću s požarom u kojem su im izgorili brojni foto i video materijali te svi suveniri koje su pripremili za ovu godinu!) spremiti 800 kuna.

Ako ne volite vodu, možete biciklirati. Sat vremena biciklom po parku za 10 kuna. Predlažem da nasipom odpedalirate do restorana Kormoran u Podunavlju i u hladu otvorene terase, smješteni na masivnim hrastovim klupama izvidite ponudu iz gastronomske karte domaće baranjske kuhinje. Njam njam.

Specijaliteti kuće: divljač, žabe i, naravno, riba.

Ako ne volite bicikl, a vi lijepo pješke po poučnim stazama. A ako vam se ni to ne da, molim lijepo, stojte na mjestu i buljite u daljinu po nekom od organiziranih programa promatranja ptica močvarica.

No, kako rekoh, turistički brodić za 25 kuna povodom Dana D. bio je moj (uspješan) odabir.

Za kraj evo još nekoliko zelenih fotografija s brodića. A mi ćemo se u Kopački ponovno vratiti, tu nema dvojbe. Ne odustajemo dok ne vidimo kanu!